Zapravo nisam iskoristio priliku da pišem o svom 90-dnevnom iskustvu, no osjećam da mladi fapstronauti imaju pravo na naše iskustvo i priče. Izvorno sam se pridružio pokretu NoFap jer sam kao i mnogi od vas vani shvatio da imam problem i trebala mi je podrška da mi pomogne. Nisam došao ovdje sudjelovati u "konačnom izazovu".
Ovdje sam došao s disrealizacijom (ili depersonalizacijom, ne mogu se sjetiti imena), nesigurnošću, lijenošću i žudnjom za svakom djevojkom na vidiku.
Dnevno sam fapirao do tri puta, jer sam prvotno smatrao da je to normalno jer sam većinu vremena provodio na Internetu i u to se vrijeme vrtjela ta fraza "Odgovor je uvijek da", i to u referenca na masturbaciju. Tako sam to uzeo k srcu od malih nogu i zalijepilo me dok nisam razmišljao "Zašto ne mogu reći ne".
Čula sam za super moći i priče o prevladavanju ovisnosti, oprala sam mozak rekavši mi da će me napuštanje masturbacije učiniti savršenim muškarcem kakav sam oduvijek željela biti, a potom i nekim. Čak i sa svim tim pričama i dalje je bilo ludo teško, jer sviđalo mi se to ili ne, nisam bio spreman odustati od toga. Ne bih mogao zamisliti da ostatak svog života prođem bez masturbacije koju sam siguran da prolazi puno vas. Tako sam postao licemjerni revnitelj bez fafa i svojim sam prijateljima propovijedao kako je užasna masturbacija dok sam odmicao jednodnevne odreske prije povratka. Još uvijek sam o tome razmišljao kao o izazovu.
Nakon mjeseci borbe da uđem u stanje uma koje bi mi omogućilo da prebrodim samozadovoljavanje, zakoračio sam u pravom smjeru i rekao sam sebi da to nije izazov, već životni stil. I da vam kažem nešto, nakon što sam pomislio da je to postalo samo lakše. I netom prije nego što sam započeo svoj trenutni niz, pomislio sam: "Tek sam drugi dan, sutra mogu samo ponovno pokrenuti i ništa ne primijetiti." Ali znate što? Predugo sam si to govorio i znao sam da s tim razmišljanjem neću stići nikamo. Tada su se dani pretvorili u tjedne bez masturbacije. Trebalo mi je nekoliko tjedana da prihvatim nagone i da ih izbjegnem. Tada su nagoni počeli gubiti sve više i više kontrole nad mnom. Do otprilike 2. - 30. dana, kada nagoni nisu postojali. Imao sam kratki niz depresije i mislio sam da bih mogao samozadovoljavati jer u to vrijeme nije osjećao kao da pomaže, onda sam se sjetio razočaranja koje sam osjetio nakon što sam se oporavio od jednomjesečnog niza i koliko gore bilo je to nego što sam osjećala u tom trenutku. Borio sam se dalje i jedini dani kad sam uopće razmišljao o masturbaciji bio je posljednjih nekoliko dana prije nego što sam pogodio dan-40, ne zato što sam želio masturbirati, već iz iščekivanja da pogodim dan 1.
Sad kad mnogi od vas žele čuti kakve sam blagodati imao, pa vam kažem: Seks nije vladao mojim životom, mogu vidjeti slike seksi djevojaka koje nisu moja djevojka i ignorirati ih (čudno se osjećam kad Vidim ih pa ih izbjegavam), blizak sam sa svojom djevojkom, prebolio sam prvu ljubav, emocionalno sam stabilniji, nemam mentalne magle i neću im odati priznanje ne za ovo, ali radim bezveze, pohađam 9 satova, imam nekoliko vojnih regruta koji me gledaju i čekaju (oprostite, moji marinci, idem u vojsku), radim s nogometnom momčadi i dominiram, imam na tone prijatelja i usredotočujem se na dugoročni uspjeh umjesto privremenog zadovoljstva (ne samo masturbacije, već pijenja i slično), pomoglo mi je da se prestanem drogirati (ne travu, na zabavama sam radio prava sranja poput kokaina i mollyja, sada neću dopustiti ljudi spakiraju zdjelu u moj kamion jer ne želim biti u njegovoj blizini).
Ima još mnogo toga, ali ako išta oduzmete od ovoga, odnesite ovo. Postaje bolje. I shvatit ćete da to možete učiniti. Također ako želite više motivacije, pogledajte moj zadnji post na ovoj ploči http://www.reddit.com/r/NoFap/comments/28wi8v/you_know_what_i_think/
VEZA - Objavi 90-dnevno izvješće
by unncommon
;