Radim za sebe. Već dugo to radim. I moj je otac radio za sebe. (Bio je i ovisnik o samozadovoljavanju, btw. Ne pitajte me kako znam i neću vas sve izbaciti.)
Svejedno, iako sam u osnovi radio za sebe cijeli život, počevši od ranih tinejdžerskih godina, uvijek sam mislio da nemam ono što je potrebno da bih bio u poslu. Nikad nisam imao prerezan stav. Nikad nisam imao debelu kožu. Imao sam problema s tjeskobom. Brinuo sam se za novac, a opet nikada nisam mogao pojačati i obećati vrijednost i zahtijevati plaćanje. To je vrsta poslovnog posla.
Svejedno, sada imam više od 60 dana i stvari se samo popravljaju. Moj fokus je jebeno stvaran. Ne brinem se zbog glupih sranja. Ne brinem se hoće li sve biti „savršeno“. Samo razmišljam o najboljem načinu da služim svom klijentu i o tome kako stvarno mogu izbaciti njihova sranja iz parka.
Nikad, NIKAD nisam bio ovako uspješan, i to je samo gledanje prema gore. Posvuda mi se otvaraju prilike, a velike me se ne plaše. 5-figurni projekt? Nema problema. Evo fakture za polog. Daj mi novac i počet ću. Ili nemojte. Moram obaviti drugi posao.
Nikad nisam rekao ne. Sve što mi se nađe na putu, bez obzira koliko je sitno i periferno povezano s onim što radim, rekao bih da. I to je bio apsolutni gubitak mog vremena. Počeo sam reći ne poslu, što mi ne odgovara.
Ima i tone vremena. Stalno mislim da je srijeda kad je utorak. Dolazim do kraja popisa obveza i mislim da sam nešto zaboravio, ali nisam. Imam stvarno slobodno vrijeme. I ne brinem se zbog toga kad moram nešto raditi i znam da ću sutra to imati vremena. Ne probudim se razmišljajući o tome.
I riskiram i rješavam probleme sa svojim radom na načine na koje nikada prije nisam.
Pomoglo je i odgađanju. Odgađao bih jer je sve vrijeme bilo tako prokleto zastrašujuće. I jednostavno više nije. Umotavanje svih detalja je lakše i meni. Zapravo pratim. Fakturiranje je lakše. Ne odugovlačim s tim.
Još prije godinu dana napravio bih tu glupost gdje bih se pitao što ću raditi kad odrastem. U četvrtom sam desetljeću, pa ... kad će se to točno dogoditi?
Sve što sam trebao je prestati udarati, a mogao sam odrasti, bilo kad. Mogla bih zaplakati svoje jebene oči zbog toga, ili bih mogla biti zahvalna što ovo nisam saznala kad imam 70 godina.
Naprijed i gore, yo!
VEZA - NoFap i Business (ili, kako sam se usrao)
by deadbeatbed
;