Prije 120 dana bio sam apsolutno nervozan, tjeskoban, depresivan. Moj život nije imao smisla i nisam mogao ni pomisliti ujutro ustati iz kreveta. Nema posla, nema prijatelja, nema ničega. Prvi mjesec je bio naporan, drugi mjesec nešto manje naporan. Nakon toga stvari su tekle svojim tokom i prestao sam brojati. Nakon otprilike drugog mjeseca moja samokontrola dosegla je sulude razine. Sad znam čitati satima.
A ako imam posla? Nema više odugovlačenja, umjesto toga imam taj nemilosrdni nagon da to učinim SADA i obavim. Postao sam toliko produktivniji, toliko bolji u dugoročnom planiranju i razmišljanju. Spavati? Gotovo da je postalo neobavezno koliko sam sada posvećen sranju.
Prošli sam tjedan morao raditi projekt. Planirao sam ono što je dan prije trebao biti samo "nacrt". Ljudi nisu mogli vjerovati da bi to trebao biti samo "nacrt", napisao sam za manje od 4 sata. Kad smo završili, moj nacrt je bio bolji i temeljitiji od krajnjeg rezultata većine ostalih momčadi.
Zatim je broj prijatelja koje sam stekao. Moje raspoloženje, pamet i energija su sve bolji. Ali mislim da nisu toliko važni koliko činjenica da ljudi baš poput mene sada, bez ijednog drugog razloga koji mogu pomisliti osim nofapa. Prije 120 dana gadio bih se ljudima, zamjerali su mi što su u mojoj blizini, posebno ženama. Jednostavno su me mrzili. Sada ljudi samo neprestano bulje u mene, tražeći izgovore da razgovaraju sa mnom. Pa čak i ako kažem isto socijalno neugodno čudno sranje koje sam rekao prije 120 dana, ljudima jednostavno nije svejedno, smiju se i traže izgovore da budu oko mene.
A tu su i dame. Sranje, traže li izgovore da su blizu mene. Uvijek me dira i govori mi mirno. Moraju biti feromoni.
Osim nofapa, nisam stvarno napravio promjene. Nema vježbanja, nema hladnih tuševa. I dalje jedete uglavnom nezdravo, iako se to mijenja. Ipak gledam TV emisije po cijele dane, iako sada čitave dane provodim čitajući. Ne zato što se prisiljavam čitati, već iskreno jer je moj mozak sada više zainteresiran za to.
Ozbiljno, dobrobiti se polako i vrlo postupno uvlače na vas i postaju sve bolje i bolje. Osjećam se bolje sada nego u 60 dana, pa čak i znatno bolje nego u 90 dana.
Znam da ne postoje velesile, a ovo bi trebalo biti prirodno stanje uma. Ali u svijetu u kojem se čini da je svaki momak kojeg poznajem u nekom oslabljenom stanju duha, osjećam se kao da sam u apsolutnom božanskom stanju. Ozbiljno, ne znam nikoga tko ima mentalnu izdržljivost ili snagu volje ni približno onome što imam, što me tjera da pomislim da je PMO ozbiljan problem gotovo svakog momka, bez obzira znaju li to ili ne.
O, onda je tu moje sjećanje. Nikad nisam imao problema s pamćenjem kao drugi momci ovdje. Uvijek je bilo relativno oštro. Ali nakon 60 dana dosegao je gotovo fotografsku razinu, gdje mogu citirati cijele odlomke koje sam pročitao samo jednom iz sjećanja. Opet, mislim da ovo ne bi trebala biti super sila. Mislim da je to ono što bi ljudsko pamćenje trebalo biti izvan stanja u kojem je dodana droga.
U svakom slučaju, kako stvari idu, ne mogu jebeno čekati 6 mjeseci da vidim razliku.
TLDR: Jebeni Godmode!
VEZA - 120 Dani kuja!
;