Link na izvorni rad - "Neuroznanost ovisnosti o internetskoj pornografiji: pregled i ažuriranje" (2015)
- Brojni drugi recenzirani radovi slažu se da Prause i drugi, 2015 podržava model ovisnosti o pornografiji: Recenzirana kritika Prause et al., 2015
Izvod iz kritike Prause et al., 2015 (citat 309)
Nedavno je objavljena još jedna EEG studija u kojoj su sudjelovala tri ista autora [309]. Nažalost, ova nova studija patila je od mnogih istih metodoloških pitanja kao i prethodna303]. Primjerice, koristio je heterogeni skup subjekata, istraživači su koristili upitnike za provjeru koji nisu potvrđeni za patološke korisnike internetske pornografije, a ispitanici nisu bili testirani na druge manifestacije ovisnosti ili poremećaja raspoloženja.
U novoj studiji, Prause i sur. usporedila aktivnost EEG-a čestih gledatelja internetske pornografije s aktivnostima kontrola dok su gledali i seksualne i neutralne slike [309]. Kao što se i očekivalo, amplituda LPP-a u odnosu na neutralne slike povećala se za obje skupine, iako je povećanje amplitude za IPA subjekte bilo manje. Očekujući veću amplitudu za česte gledatelje internetske pornografije, autori navode: "Ovaj se uzorak razlikuje od modela ovisnosti o tvarima".
Dok se u studijama ovisnosti o supstancama vide veće ERP amplitude kao odgovor na znakove ovisnosti u odnosu na neutralne slike, trenutni nalaz nije neočekivan i usklađen s nalazima Kühna i Gallinata [263], koji su pronašli veću upotrebu u korelaciji s manje aktivacije mozga kao odgovor na seksualne slike. U odjeljku za raspravu autori su naveli Kühna i Gallinata te su ponudili navikavanje kao valjano objašnjenje za niži LPP obrazac. Daljnje objašnjenje koje su ponudili Kühn i Gallinat je, međutim, da je intenzivna stimulacija mogla rezultirati neuroplastičnim promjenama. Konkretno, veća upotreba pornografije povezana je s nižim volumenom sive tvari u dorzalnom striatumu, regiji koja je povezana s seksualnim uzbuđenjem i motivacijom [265].
Važno je napomenuti da nalazi Prause i sur. bili u suprotnom smjeru od onoga što su očekivali [309]. Moglo bi se očekivati da česti gledatelji internetske pornografije i kontrola imaju slične amplitude LPP-a kao odgovor na kratko izlaganje seksualnim slikama ako patološka konzumacija internetske pornografije nema učinka. Umjesto toga, neočekivani nalaz Prause i sur. [309] sugerira da česti gledatelji internetske pornografije doživljavaju naviku na fotografije. Moglo bi se logički usporediti s tolerancijom. U današnjem svijetu brzog internetskog pristupa vrlo je vjerojatno da česti korisnici internetske pornografije gledaju na seksualne filmove i videozapise, a ne na videozapise. Seksualni filmovi proizvode više fiziološke i subjektivne uzbuđenosti nego seksualne slike [310] i gledanje seksualnih filmova rezultira manjim interesom i seksualnom reakcijom na seksualne slike [311]. Uzeti zajedno, Prause i suradnici, te Kühn i Gallinat studije doveli su do razumnog zaključka da česti gledatelji internetske pornografije zahtijevaju veću vizualnu stimulaciju kako bi izazvali odgovore mozga usporedive sa zdravim kontrolama ili umjerenim porno korisnicima.
Osim toga, izjava Prause i sur. [309da je "Ovo su prvi funkcionalni fiziološki podaci osoba koje prijavljuju probleme u regulaciji VSS-a" problematično jer previđa ranije objavljeno istraživanje [262,263]. Štoviše, važno je napomenuti da je jedan od glavnih izazova u procjeni odgovora mozga na znakove u internetskim ovisnicima o pornografiji da gledanje seksualnih podražaja predstavlja ovisničko ponašanje. Nasuprot tome, studije cue-reaktivnosti ovisnika o kokainu koriste slike povezane s uporabom kokaina (bijele linije na zrcalu), umjesto da subjekti zapravo gutaju kokain. Budući da je gledanje seksualnih slika i videozapisa ponašanje ovisnosti, buduće studije aktivacije mozga korisnika internetske pornografije moraju biti oprezne u eksperimentalnom dizajnu i interpretaciji rezultata. Na primjer, za razliku od izlaganja od jedne sekunde fotografijama koje su koristili Prause et al. [309], Voon i sur. odabrao eksplicitne videoisječke 9-a u paradigmi cue reaktivnosti kako bi bolje odgovarao internetskim pornografskim stimulansima [262]. Za razliku od izlaganja fotografija od jedne sekunde (Prause et al.309]), izlaganje videozapisima 9 sekunde izazvalo je veću aktivaciju mozga kod teških gledatelja internetske pornografije nego izlaganje fotografija od jedne sekunde. Nadalje je zabrinjavajuće da su autori naveli Kühnovu i Gallinatovu studiju, objavljenu u isto vrijeme kao i Voonova studija [262], no oni nisu priznali Voon et al. studirati bilo gdje u njihovom radu unatoč njegovoj kritičkoj relevantnosti.
;
