Autor Sarah Klein, Health.com
- Mozgovi štakora koji su se hranili ljudskom masnom hranom, promijenili su se
- Čini se da je dopamin odgovoran za ponašanje štakora koji prejedaju
- Nalazi bi mogli dovesti do novih načina liječenja pretilosti
Znanstvenici su konačno potvrdili ono što nas ostali sumnjaju već godinama: slanina, kolač od sira i druge ukusne, a ipak tovne hrane mogu biti ovisne.
Nova studija na štakorima sugerira da visoko-kalorična hrana s visokim udjelom masti utječe na mozak na isti način kao i kokain i heroin. Kada štakori konzumiraju ovu hranu u dovoljno velikim količinama, ona dovodi do kompulzivnih prehrambenih navika koje nalikuju ovisnosti o drogama, pokazalo je istraživanje.
Uzimanje droga poput kokaina i jedenje previše nezdrave hrane postupno preopterećuju takozvane centre zadovoljstva u mozgu, prema dr. Paul J. Kenny, izvanrednom profesoru molekularne terapije na Istraživačkom institutu Scripps, na Jupiteru , Florida. Na kraju se centri za užitak "sruše", a postizanje istog zadovoljstva - ili čak samo osjećaj normalnosti - zahtijeva sve veće količine droge ili hrane, kaže Kenny, vodeći autor studije.
"Ljudi intuitivno znaju da [prejedanje] ima više od puke volje", kaže. “U mozgu postoji sustav koji je uključen ili preaktivan, a koji pokreće [prejedanje] na nekoj podsvjesnoj razini.
“U studiji objavljenoj u časopisu Nature Neuroscience, Kenny i njegov koautor proučavali su tri skupine laboratorijskih štakora tijekom 40 dana. Jedna od skupina je hranjena redovnom hranom za štakore. Drugi je hranjen slaninom, kobasicama, tortama od sira, mrazom i drugom tovljenom, visokokaloričnom hranom - ali samo jedan sat svaki dan.
Trećoj grupi bilo je dopušteno svinjom na nezdravu hranu do 23 sati dnevno. Ne iznenađuje da su štakori koji su se hranili ljudskom hranom brzo postali pretili. Ali njihov se mozak također promijenio. Praćenjem implantiranih elektroda mozga, istraživači su otkrili da su štakori u trećoj skupini postupno razvili toleranciju na zadovoljstvo koje im je hrana dala i morali su jesti više kako bi doživjeli visoku razinu.
Počeli su kompulzivno jesti, do te mjere da su to i dalje činili suočeni s boli. Kad su istraživači primijenili električni udar na stopala štakora u prisutnosti hrane, štakori u prve dvije skupine bili su uplašeni od jesti. Ali pretili štakori nisu bili. "Njihova pažnja bila je usmjerena isključivo na konzumaciju hrane", kaže Kenny.
U prethodnim studijama, štakori su pokazivali slične promjene mozga kada im je omogućen neograničen pristup kokainu ili heroinu. I štakori su slično ignorirali kaznu za nastavak konzumiranja kokaina, ističu znanstvenici.
Činjenica da bi nezgodna hrana mogla izazvati ovakav odgovor nije posve iznenađujuća, kaže dr. Gene-Jack Wang, dr. Med., Predsjedatelj medicinskog odjela u Nacionalnom laboratoriju Brookhaven, američkog Ministarstva energetike, u Uptonu u New Yorku.
"Hranu sada činimo vrlo sličnom kokainu", kaže.
Lišće koke koristi se od davnina, ističe on, ali ljudi su se naučili kako pročistiti ili mijenjati kokain kako bi ga učinkovitije prepustili mozgu (npr. Ubrizgavanjem ili pušenjem). Zbog toga je lijek postao ovisniji.
Prema Wangu, hrana se razvila na sličan način. "Pročišćavamo hranu", kaže. „Naši su preci jeli cjelovite žitarice, ali mi jedemo bijeli kruh. Američki Indijanci jeli su kukuruz; jedemo kukuruzni sirup.
"Sastojci u pročišćenoj modernoj hrani uzrokuju da ljudi" nesvjesno i nepotrebno jedu ", a također će navesti životinju da" jede poput zlostavljača droga [koristi drogu] ", kaže Wang.
Čini se da je neurotransmiter dopamin odgovoran za ponašanje prejeđenih štakora, prema studiji. Dopamin je uključen u mozgove centre za zadovoljstvo (ili nagradu), a također igra ulogu u jačanju ponašanja. "To govori mozgu da se nešto dogodilo i trebali biste učiti iz onoga što se upravo dogodilo", kaže Kenny.
Prejedanje je uzrokovalo pad razine određenog dopaminskog receptora u mozgu pretilih štakora, pokazalo je istraživanje. U ljudi niske razine istih receptora povezane su s ovisnošću o drogama i pretilosti, a mogu biti i genetske, kaže Kenny.
Međutim, to ne znači da je svima koji su rođeni s nižom razinom dopaminskih receptora suđeno da postanu ovisnici ili da se prejedu. Kao što Wang ističe, čimbenici okoliša, a ne samo geni, uključeni su u oba ponašanja.
Wang također upozorava da primjena rezultata istraživanja na životinjama na ljudima može biti nezgodna. Primjerice, kaže, u istraživanjima lijekova za mršavljenje, štakori su izgubili čak 30 posto svoje težine, ali ljudi na istom lijeku izgubili su manje od 5 posto svoje težine. "Ne možete oponašati potpuno ljudsko ponašanje, ali [studije na životinjama] mogu vam dati naslutiti što se može dogoditi kod ljudi", kaže Wang.
Iako priznaje da njegovo istraživanje ne može izravno prenijeti na ljude, Kenny kaže da rezultati otkrivaju moždane mehanizme koji uzrokuju prejedanje i čak mogu dovesti do novih načina liječenja pretilosti.
"Ako bismo mogli razviti terapiju za ovisnost o drogama, ti isti lijekovi mogli bi biti dobri i za pretilost", kaže on.
MyHomeIdeas.com časopis za zaštitu autorskih prava 2010
;