Još jedan glas za umjerenost….
Većina ljudi koji počnu vježbati u nadi da će izgubiti kilograme razočarana je, tužna okolnost poznata i vježbačima i znanstvenicima. Više studija, mnoge od njih pokriven u ovom stupcu, otkrili su da bez većih promjena prehrane vježbanje obično rezultira samo skromnim gubitkom kilograma u najboljem slučaju (iako to obično čini ljude mnogo zdravijima). Dosta nekoliko vježbača ne gubi na težini. Neki dobitak.
Ali postoje ohrabrujuće vijesti o fizičkoj aktivnosti i gubitku težine u a nova studija istraživača sa Sveučilišta u Kopenhagenu, Otkrilo je da čini se da vježba pridonosi zatezanju struka, pod uvjetom da količina vježbanja nije ni premala ni, što je još izrazitije, previše.
Da bi došli do tog zaključka, danski su znanstvenici okupili skupinu napuhanih i neaktivnih mladića, segmenta stanovništva koji je sve češći u Danskoj, kao i drugdje u svijetu. Volonteri, većinom u 20-ima ili ranim 30-ima, posjetili su laboratorij znanstvenika kako bi podvrgnuli osnovnim mjerenjima svoje aerobne kondicije, tjelesne masti, metabolizma i općeg zdravlja. Nijedna nije imala dijabetes, visoki krvni tlak ili bolesti srca i, iako su bile teške, nisu bile pretile.
Muškarci su zatim nasumično raspoređeni na vježbanje ili ne. Ne vježbači, koji su služili kao kontrola, vratili su se svojoj dosadašnjoj rutini, bez promjene dijeta ili sjedilačkog načina.
Druga grupa započela je 13 tjedana gotovo svakodnevnih umjerenih vježbi, koja su se sastojala od trčanja, vožnje biciklom ili znojenja na neki drugi način tijekom otprilike 30 minuta, ili dok svaki muškarac nije sagorio 300 kalorije (na osnovu svoje pojedinačne brzine metabolizma).
Treća skupina bavila se napornijom rutinom gotovo satnih vježbi tijekom kojih je svaki muškarac sagorijevao 600 kalorije.
Od muškaraca je zamoljeno da ne svjesno mijenjaju svoju prehranu, jedući više ili manje, i da vode detaljne dnevne dnevnike hrane tijekom 13 tjedana.
Određenih dana od njih se tražilo da daju sofisticirane senzore pokreta koji će mjeriti koliko su bili aktivni u satima prije i nakon vježbanja.
Na kraju 13 tjedana, članovi kontrolne skupine težili su isto kao i u startu, a postoci njihove tjelesne masti su bili nepromijenjeni, što je malo iznenađujuće.
S druge strane, muškarci koji su najviše vježbali, radeći 60 minuta dnevno, uspjeli su ispustiti nešto, gubeći u prosjeku pet kilograma. Znanstvenici su izračunali da je taj gubitak kilograma, iako nipošto zanemariv, i dalje otprilike 20 posto manji nego što bi se očekivalo s obzirom na broj kalorija koje su muškarci potrošili svaki dan tijekom vježbanja, ako bi se unos hrane i drugi aspekti njihova života održali postojan.
U međuvremenu, dobrovoljci koji su vježbali samo 30 minuta dnevno, prošli su znatno bolje, skinuli su oko sedam kilograma, što ukupno, s obzirom na manji broj kalorija koje su sagorijevali tijekom vježbanja, predstavlja pozamašan 83-postotni "bonus" mimo onoga što bi se očekivalo, kaže Mads Rosenkilde, dr. sc. kandidat na Sveučilištu u Kopenhagenu koji je vodio studiju.
Taj impresivni vjetromet za mršavljenje za lagane vježbače "bio je pomalo šok", kaže.
A iz dodatnih podataka eksperimenta nije potpuno jasno zašto su sudionici te skupine toliko uspješnije padali kilograme od ostalih muškaraca.
Ali ima nagovještaja, kaže gospodin Rosenkilde. Dnevnici hrane za skupinu koja sagorijeva 600 kalorija dnevno otkrivaju da su naknadno povećavali obrok i grickalice, iako dodatni unos kalorija nije bio dovoljan da objasni razliku u njihovim rezultatima. "Vjerojatno su jeli više" nego što su zabilježili, nagađa gospodin Rosenkilde.
Također su bili odlučno neaktivni u satima izvan vježbanja, pokazuju senzori pokreta. Kad nisu vježbali, uglavnom su sjedili. "Mislim da su bili umorni", kaže gospodin Rosenkilde.
Međutim, činilo se da muškarci koji vježbaju upola manje postaju energični i nadahnuti. Njihovi senzori pokreta pokazuju da su, u usporedbi s muškarcima iz druge dvije skupine, bili aktivni u vrijeme osim vježbanja. "Izgleda da su sada išli stepenicama, a ne dizalom i samo se više kretali", kaže gospodin Rosenkilde. "To su bile sitnice, ali one se zbrajaju."
Ukupna je poruka, kaže, da je čini se da su kraće vježbe muškarcima omogućile "sagorijevanje kalorija bez želje da ih toliko zamjenjuju". Jednosatne sesije bile su iscrpljujuće i potaknule su jaču i uglavnom nesvjesnu želju za nadoknađivanjem izgubljenih zaliha energije.
Naravno, u istraživanju su sudjelovali samo mladići, čiji se metabolizmi i motivacija za gubitak kilograma mogu prilično razlikovati od onih u drugim skupinama, uključujući žene.
Studija je također bila kratkoročna, a rezultati bi se mogli mijenjati tijekom, recimo, godine kontinuiranog vježbanja, kaže gospodin Rosenkilde. Muškarci koji su vježbali 60 minuta ipak su spakirali nešto mišića, dok 30-minutni vježbači nisu. Taj je dodatni mišić u kratkom roku nadoknadio mršavljenje nekih snažnih vježbača - oni su odvajali masnoću, ali dodavali mišiće, smanjujući njihov neto gubitak - ali dugoročno bi mogao pojačati njihov metabolizam, pomažući u kontroli tjelesne težine.
Ipak, ako odnos između vježbanja i gubitka kilograma ostane složen i zapetljan, jedna je točka nedvosmislena. Muškarci koji su sjedili "uopće nisu izgubili kilograme", kaže gospodin Rosenkilde, pa ako se nadate skinuti kilograme, "bilo koja količina vježbanja bolja je od nikakve."
;