Komentari: Nije tako loše kao naslov - kao što je započela vježba nakon postaje ovisnik snažno smanjuje upotrebu droga i ovisnost. Dno crta je jednostavno - vježbajte. Nabavite pacov točak i trčite na njemu.
Kako vježba može napuniti mozak za ovisnost
Travnja 11, 2012, 12: 01 am
Statistički gledano, ljudi koji vježbaju mnogo su manje vjerojatni od neaktivnih ljudi da zloupotrebe droge ili alkohol. Ali može li vježbanje pomoći suzbijanju ovisnosti? Neka istraživanja pokazuju da vježbanje može potaknuti centre nagrađivanja u mozgu, pomažući ublažavanju žudnje za lijekovima ili drugim tvarima. No, prema novom istraživanju koje otvara oči, miševa ovisnih o kokainu, namjenska tjelovježba u nekim slučajevima može još teže otežati ovisnost.
Studija koju su proveli istraživači s Beckman instituta za naprednu znanost i tehnologiju na Sveučilištu Illinois u Urbana-Champaignu započela je dijeljenjem muških miševa na one koji su imali ili nisu imali kotače u svojim kavezima. Svim je miševima ubrizgana kemikalija koja obilježava novostvorene moždane stanice.
Životinje su tada sjedile u svojim kavezima ili trčale po volji 30 dana.
Nakon toga, miševi su smješteni u malene višesobne komore u laboratoriju i uvedeni u tekući kokain. Svidjelo im se.
Istraživači često koriste model poznat kao "uvjetno mjesto mjesto" za proučavanje ovisnosti na životinjama. Ako se glodavac vrati i tvrdoglavo zasadi na određenom mjestu gdje je primio lijek ili drugo ugodno iskustvo, onda istraživači zaključuju da je životinja postala naviknuta. Loše želi ponoviti iskustvo koje povezuje s tim mjestom.
Svi su miševi imali mjesto na kojem su odlučili mjesto u svojoj komori gdje su primali kokain. Naučili su to mjesto povezati s užicima zbog droge. Svi su miševi u osnovi postali ovisnici.
Nekim je sjedilačkim životinjama dano kolo za trčanje i dopušteno im je da započnu vježbanje. U međuvremenu, oni miševi koji su oduvijek imali kotače nastavili su ih koristiti.
Tada su istraživači prekinuli opskrbu životinjskim lijekovima i promatrali koliko im treba vremena da prestanu pljuskati na mjesto koje im je draže. Smatra se da ovaj postupak, poznat kao "istrebljenje preferirane mjesta," pokazuje da je životinja prevladala svoju ovisnost.
Tistraživači su primijetili dva različita uzorka među ovisnicima koji se bave ovisnošću. Nekadašnji sjedeći miševi koji su počeli bježati tek nakon što su postali ovisni, izgubili su svoj položaj na uvjetnom mjestu brzo i s očitom lakoćom. Njima se činilo relativno lako razbiti naviku.
Oni koji su trkači trčali kad su prvi put probali kokain, međutim, polako su gubili prednost, ako uopće. Mnogi se, zapravo, nikada nisu prestali družiti na mjestu ovisnosti o drogama, prilično oštro podsjećajući na snagu ovisnosti.
"Dobre i možda ne baš dobre vijesti o našim nalazima", kaže Justin S. Rhodes, profesor psihologije na Sveučilištu u Illinoisu i autor, Martina L. Mustroph i drugi, iz tstudija, objavljen u The European Journal of Neuroscience.
To ukazuje da bi izbacivanje ovisnosti stečeno kad osoba vježba moglo biti dodatno izazovno, kaže on.
"Ali, ono što studija pokazuje", nastavlja on, "kako duboka vježba utječe na učenje."
Kad su pregledani mozgovi miševa, ističe, trkači su imali otprilike dvostruko više novih moždanih stanica od životinja koje su ostale sjedeće, otkriće je potvrđeno ranijim istraživanjima. Te ćelije su usredotočene u hipokampus svake životinje, dio mozga kritičan za asocijativno učenje ili sposobnost povezivanja nove misli s njezinim kontekstom.
Dakle, istraživači predlažu, životinje koje su trčile prije unošenja kokaina imale su obilnu zalihu novih moždanih stanica koje su bile pripremljene za učenje. A ono što su naučili je da žude za drogom. Slijedom toga, imali su puno više poteškoća zaboraviti ono što su naučili i dalje od svoje ovisnosti.
Taj se isti mehanizam pojavio u korist životinja koje su počele trčati nakon što su postali ovisne. Njihove nove moždane stanice pomogle su im da brzo nauče kako prestati udruživati drogu i odvikavati se, nakon što je kokain oduzet, i početi se prilagođavati trezvenosti.
"U osnovi, rezultati su ohrabrujući", kaže dr. Rhodes. Pokazuju da udvostručenjem proizvodnje čvrstih, mladih neurona, "vježbanje poboljšava asocijativno učenje."
Ali nalazi takođe naglašavaju da su ove nove ćelije neselektivne i nije ih briga što učite. Oni će pojačati postupak, bilo da pamtite Shakespearea ili postajete ovisni o nikotinu.
Ništa od toga, kaže dr. Rhodes, ne bi trebalo obeshrabriti ljude da vježbaju ili koriste vježbu u borbi protiv ovisnosti. "Pogledali smo jedan uski aspekt" vježbanja i ovisnosti, kaže on, vezano za naučeno ponašanje i traženje droge.
Ukazuje na brojna istraživanja drugih istraživača koja su pokazala da vježbanje izgleda sposobno potaknuti centre nagrađivanja u mozgu "što bi moglo zamijeniti žudnju za drogama", kaže on. Na primjer, životinje kojima je omogućen volan i droga, gotovo uvijek se odlučuju uzeti manje droge od životinja koje se ne mogu pokrenuti. "Čini im se da gube dovoljno" tijekom vježbe, kaže, da im treba manje droge.
"Stvarno, ne razmišljam", zaključuje dr. Rhodes. "Vježba je za vas dobra na gotovo svaki način." Ali pametno je imati na umu, dodaje, da, vježbanjem, "stvarate veći kapacitet za učenje, a na svakom pojedincu je da mudro koristi taj kapacitet. „.
;