KOMENTARI: Studija o muškarcima (prosječne starosti 41.5 godina) s hiperseksualnim poremećajima, poput parafilija i kronične masturbacije ili preljuba. 27 ih je klasificirano kao „masturbatori koji izbjegavaju“, što znači da su masturbirali (obično uz upotrebu pornografije) jedan ili više sati dnevno ili više od 7 sati tjedno. 71% od ovih ovisnika o pornografiji prijavilo je probleme sa seksualnim funkcioniranjem, a 33% prijavilo je odgodu ejakulacije (odlomci ispod).
Koju seksualnu disfunkciju ima 38% preostalih muškaraca? Druga dva primarna izbora za mušku seksualnu disfunkciju su ED i nizak libido. Studija ne kaže, a autori su ignorirali zahtjeve za detaljima. Kršeći standardni protokol, James Cantor izjavio je na akademskoj listi (SexNet) da nikada neće objaviti stvarne nalaze.
Veza - J Sex Marital Ther.
2015 Nov-Dec;41(6):563-80. doi: 10.1080/0092623X.2014.935539.
sažetak
Hiperseksualnost ostaje sve češća, ali slabo razumljiva žalba pacijenta. Uprkos različitosti u kliničkim prezentacijama pacijenata upućenih na hiperseksualnost, literatura je održala pristupe za tretman koji se pretpostavlja da se odnose na ceo fenomen. Ovaj pristup se pokazao neefikasnim, uprkos njegovoj primeni u toku nekoliko decenija. Ova studija je koristila kvantitativne metode za ispitivanje demografskih, mentalnih i seksualnih korelacija uobičajenih kliničkih podtipova referenci hiperseksualnosti. Nalazi podržavaju postojanje podtipova, svaka sa različitim grupama funkcija. Parafilični hiperseksualci prijavili su veći broj seksualnih partnera, više zloupotrebe supstanci, iniciranje seksualne aktivnosti u ranijem uzrastu i novina kao pokretačku snagu iza njihovog seksualnog ponašanja. Izbegavajući masturbatori prijavili su veće nivoe anksioznosti, odloženu ejakulaciju i upotrebu seksa kao strategije izbegavanja. Hronični preljubnici su prijavili preuranjenu ejakulaciju i kasniju pojavu puberteta. Određeni pacijenti su manje vjerovatno prijavili probleme zloupotrebe supstanci, zaposlenosti ili finansiranja. Iako kvantitativan, ovaj članak ipak predstavlja deskriptivnu studiju u kojoj je osnovna tipologija nastala iz karakteristika najistaknutijih u rutinskoj seksualnoj proceni. Buduće studije mogu primeniti čisto empirijske statističke tehnike, kao što su analize klastera, kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri slične tipologije se pojavljuju kada se ispituju prospektivno.
Izvod iz studije:
U odlomku koji slijedi napomena je obimna spina oko erektilne disfunkcije (ED), uprkos činjenici da jedna trećina problema korisnika pornografije već prijavljuje odloženu ejakulaciju (DE), što je zajednički prekursor ED sa partnerima. Šta nedostaje ovom radu:
- 71% je prijavilo probleme sa seksualnim funkcionisanjem sa 33% za koje se zna da imaju odloženu ejakulaciju. Koje seksualne disfunkcije imaju 38% preostalih muškaraca? Studija ne kaže, a autori su ignorisali zahtjeve za detalje. Druga dva primarna izbora za mušku seksualnu disfunkciju su ED i nizak libido.
- Muškarcima nije postavljeno pitanje o njihovom erektilnom funkcionisanju bez pornografije. Ako je sva njihova seksualna aktivnost uključivala masturbaciju u pornografiju, a ne seks sa partnerom, oni možda nikada neće shvatiti da su imali pornografiju izazvanu ED.
- Autori navode Ley et. al., 2014 kao falsifikuje pornografiju izazvanu ED. Nije i nije temeljno rastavljen ovdje.
Izbjegavajte masturbatore
Kada su upoređeni oni iz podtipa masturbatora koji se izbjegavaju (n = 27) i svi ostali slučajevi (n = 88), postojao je trend prema pripadnicima ove grupe da češće volontiraju da su seks koristili kao strategiju izbjegavanja (100% naspram 41 %), χ 2 (1, n = 34) = 3.81, p = 051, φ = 0.33. U pogledu mentalnog zdravlja i seksoloških varijabli, značajno je vjerojatnije da će podtip masturbatora koji izbjegava prijaviti istoriju anksioznih problema (74% naspram 23%), χ (1, n = 101) = 20.27, p <.001, φ = 0.45, a problema sa seksualnim funkcionisanjem (71% nasuprot 31%), χ (1, n = 88) = 10.63, p = .001, φ = 0.35, a odgođena ejakulacija je najčešće prijavljeni problem seksualnog funkcioniranja ( 33% nasuprot 7%), χ 2 (1, n = 88) = 9.09, p =, 003, φ = 0.32. Oni iz podtipa masturbatora koji izbjegavaju imali su tendenciju da manje vjerovatno od ostatka uzorka da su ikada bili u ozbiljnoj romantičnoj vezi (70% naspram 86%), χ 2
(1, n = 102) = 3.34, p = .068, X = 0.18. Od onih koji su prijavili romantične odnose, postojao je trend ka većoj vjerovatnoći da će se odnos završiti (28% vs. 9%) ili je bio napet kao rezultat njihovih problema s hiperseksualnošću (56% vs. 50%), x 2 (3) , n = 82) = 5.91, p = .052, X = 0.27.
...
Kao što je prethodno napomenuto, podvrsta masturbatora koji se izbjegavao operacionalizirana je tako što se u prosjeku više od 1 sata dnevno koristi / masturbira pornografijom. Kao što se i predviđalo, ovaj je podtip imao tendenciju ka većoj vjerovatnoći da svoja seksualna ponašanja prijave kao dio strategije izbjegavanja. Iako je zloupotreba supstanci takođe uobičajeno ponašanje u izbjegavanju, ova podvrsta je rjeđe prijavljivala zloupotrebu supstanci, možda zbog toga što je već pronašla efikasnu strategiju izbjegavanja u korištenju pornografije, iako je ovo otkriće u suprotnosti s istraživanjima o takozvanim bihevioralnim ovisnostima (uključujući hiperseksualnost), u kojoj je pronađena istovremena pojava s poremećajima upotrebe supstanci (kao što je sažeto u Grant, Potenza, Weinstein i Gorelick, 2010). Bilo bi korisno za buduća istraživanja kako bi se procijenilo imaju li muškarci iz ove podvrste probleme s još uvijek drugim ponašanjem karakterističnim za izbjegavanje, poput igranja igara (tj. Videoigara) ili općenitijih problema s upotrebom Interneta. Vrijedno je nagađati da li je većina takozvanih bihevioralnih ovisnosti povezana s odugovlačenjem ili izbjegavanjem i može li reagirati na slične pristupe liječenju. Naša je hipoteza da je ovisnost povezana s izbjegavanjem i odugovlačenjem.U skladu s osobama koje bi mogle izbjegavati ili odugovlačiti (npr. Beswick, Rothblum i Mann, 1988; Flett, Stainton, Hewitt, Sherry, & Lay, 2012), masturbatori koji izbjegavaju bili su znatno vjerovatniji da prijavljuju probleme sa tjeskobom. Potencijalno u skladu s većom anksioznošću zaključuje se da su ove osobe imale tendenciju ka manjoj vjerovatnoći da će ikada biti u romantičnoj vezi; možda je manja vjerovatnoća da će se osjećati ugodno sudjelujući u seksualnim interakcijama i vezama u oči. Može biti i da vrijeme koje ulažu u upotrebu pornografije i samozadovoljavanje ograničava vrijeme za traženje veza. Izbjegavajući masturbatori koji su bili u vezama imali su tendenciju prema izvještavanju o većem naprezanju odnosa. To je možda zbog toga što im je problem teže sakriti se od partnera (npr. Mnogi partneri kroničnih preljubnika i parafilni hiperseksualci možda ne znaju za interese ili aktivnosti pacijenta). Moglo bi biti i da oni samozadovoljavaju zbog problema u njihovoj vezi koji su započeli prije problema sa seksualnim ponašanjem; međutim, to bi se moglo reći za sve podtipove, jer u ovoj studiji nismo procijenili uzročnost. Posljednje, a možda i povezano s problemima u vezama, jest da će masturbatori koji izbjegavaju vjerovatnije prijaviti probleme seksualnog funkcioniranja nego što su to drugi podtipovi, posebno odgođena ejakulacija. Vrlo je važno napomenuti da nije jasno jesu li ovi problemi prethodili problemima pornografije ili masturbacije, pa su možda povezani s anksioznošću i problemima u vezi ili su rezultat produžene i česte masturbacije koja rezultira desenzibilizacijom u odnosu na fiziološke seksualne funkcioniranje. Utvrđivanje odgođene ejakulacije, umjesto erektilne disfunkcije, kao primarne prijavljene žalbe, također je zanimljivo u kontekstu popularne medijske halabuke da je gledanje pornografije povezano s erektilnom disfunkcijom. Iako postoje klinički podaci i emocionalno nabijeni mediji i web lokacije za samopomoć koje šire ovo uvjerenje (npr. The Doctor Oz Show, 31. januara 2013 .; James & O'Shea, 30. ožujka 2014 .; yourbrainonporn.com), nema podataka da podrži ideju da gledanje pornografije uzrokuje erektilnu disfunkciju (Ley, Prause i Finn, 2014). Iako tvrdnje ovih medijskih izvora mogu sadržavati određenu valjanost, problem je u tome što oni predlažu hipoteze koje zahtijevaju znanstveno testiranje, što se još nije dogodilo. Nalazi iz ove studije su, prema našim saznanjima, prvi koji će ispitati vezu između podtipa masturbacije / pornografije hiperseksualnosti i seksualnog funkcionisanja.
;
