Mislim da je 100% izliječen, i nisam više brinuo o tome posljednjih nekoliko mjeseci. Ali ovo je trajalo kao trodnevna [porno] pijanka ovog vikenda i sada je opet imam kao u (loša) stara vremena. Uz to, samo želim da se izolujem jer ne želim da se družim kada se ne osećam kao sam. Shvaćam da sam više od svog D, ali nemoguće je zanemariti koliko se ja osjećam patetično i omamljeno.
Zaista se ne može poreći koliko se širi na sve oblasti mog bića u smislu samopouzdanja i samopoštovanja.
Ne znam koliko dugo će trebati da se vratim u normalu, možda sedmice, možda mjeseci.. ali dok to ne učinim, odbijam da izađem.. Rizikujem da nekoliko prijatelja koje imam zaboravim na mene ili mislim da sam ne želim da budem sa njima, ali jednostavno odbijam da budem sa bilo kim dok se ponovo ne osetim kao da sam polupouzdana...
Da budem iskren, glavna prednost koju sam otkrio [prije mog pijanstva] je to što je moj PIED nestao, a rekao bih da je to zato što je sve u svemu to bio glavni problem, nisam baš ulazio u to očekujući ili čak htejući “ supermoći” ili bilo šta drugo. Naravno, imam socijalnu anksioznost i to mi je delimično pomoglo prestanak pornografije, ali mislim da je veliki deo socijalne anksioznosti proizašao iz PIED-a – jednostavno mi je uvek bila u pozadini i stalno sam osećala stid; osjećao se inferiornim u odnosu na druge muškarce, osjećao se patetično u blizini žena, itd.
A ako se pitate za moju značku, to je zato što sam uglavnom uvijek samo na svom telefonu i ne mogu se truditi da shvatim kako da je resetujem na mobilnom.
VEZA - PIED je izliječen, sad ga opet imam
;