Trend objašnjenja osumnjičenog „nula rezultata“

Do danas, istraživači su istražili nekoliko varijabli koje bi mogle predvidjeti seksualne disfunkcije koje se odnose na mladenačke pornografije kod zdravih mladih muškaraca, kao što je postotak internet pornografije potpomognutih u odnosu na masturbaciju bez pornografije, omjer ejakulacija s pravim partnerima na ejakulacije s internetom seksualno eksplicitan materijal (iSEM), stepen eskalacije u nove žanrove iSEM-a, godine iSEM upotrebe, da li je iSEM upotreba počela prije puberteta, životna količina i trend upotrebe iSEM-a, prisustvo zavisnosti od cybersex-a ili hiperseksualnosti, i tako dalje.

Međutim, seksolozi koji traže jednostavne načine da otkriju (ili „opovrgnu“) moguću ulogu iSEM-a u mladenačkim seksualnim disfunkcijama objavljuju studije u kojima se tvrdi da ne postoji povezanost između stope seksualne disfunkcije i uskih aspekata upotrebe iSEM-a, poput „sati sedmične upotrebe u prošli mjesec “i„ učestalost upotrebe u posljednjih godinu dana “.

Prije razmatranja njihovih rezultata, vrijedno je napomenuti da istraživanja o ovisnosti o cybersexu pokazuju da sati i učestalost korištenja ne predviđaju probleme točnije kao i drugi čimbenici, kao što su stupanj seksualnog uzbuđenja, broj otvorenih internet seksualnih aplikacija, suočavanje sa seksualnim ponašanjem i psihološke simptome (Brand et al., 2011, Laier et al., 2015). Slicno uzalud, poremecaji zavisnosti od Interneta vise su vezani za strast i motivaciju za igru ​​nego za sate korišćenja (Kneer & Rieger, 2015). Čini se da se mozak razlikuje po tome koliko stimulaciju može tolerirati, tako da nam ništavi rezultati linearnih korelacija između količine upotrebe i mladalačkih seksualnih disfunkcija vjerovatno govore vrlo malo vrijednosti. Oni sigurno ne "dokazuju" da internetska pornografija nije krivac za mladenački ED, kako njihovi autori hrabro tvrde.

Prvi od ovih null rezultata radova (u potpunosti se ovdje kritizirao) oslanjao se na podatke iz starijih studija 4-a, koje nisu imale nikakve veze sa erektilnim funkcioniranjem. Analizirani su subjekti, prosječna dob 23, i tvrdio da uporede njihove nedeljne sate gledanja iSEM-a sa brojem kao odgovor na jedno pitanje o „seksualnom uzbuđenju“ nakon gledanja vizuelnih seksualnih podražaja (Prause & Pfaus, 2015). Uzbuđenje nije procijenjeno putem seksualne reakcije, erekcije ili aktivacije mozga. Ispitanici koji su koristili pornografiju dulje od 2 sata tjedno imali su nešto veće rezultate uzbuđenja nakon gledanja, ali to nije otkrilo ništa o njihovom erektilnom zdravlju ili seksualnim performansama s partnerom.

Manji broj ispitanika je takođe popunio upitnik Međunarodnog indeksa erektilne funkcije (IIEF-6), čiji su prosječni rezultati pokazali da su patili od ED (rezultat 21.4 od 30-a). Čudno, istraživači nisu objavili podatke IIEF-a u odnosu na satove gledanja.

Ispitanici koji su pregledali više iSEM-a također su prijavili nešto veću želju za masturbacijom i seksom s „partnerom“. (Međutim, mnogi su bili bez partnera i možda su svoju želju za seksom ocjenjivali svojom omiljenom porno zvijezdom.) Uobičajeno je da teški iSEM korisnici imaju povećanu želju za seksualnom stimulacijom. Međutim, žudnja se ne mora prevesti u bolje seksualne performanse, kao što se vidi u Voon i dr., u kojima je većina ispitanika prijavila probleme libida i erekcije sa stvarnim partnerima, ali ne sa iSEM-om.

Ipak, na osnovu ovih dvosmislenih i nepotpunih rezultata, i uprkos dokazima da su njihovi mladi subjekti zapravo imali ED, autori su široko promovisali saopštenje za javnost koje sugeriše da iSEM koristi poboljšava seksualni nastup: “Da li vas gledanje pornografije može učiniti boljim u krevetu?”(Univerzitet Concordia - Montreal, saopćenje za javnost, 2015). Njihov rad kritiziran je u recenziranom časopisu zbog opsežnih odstupanja i nepodržanih zaključaka, kao i zbog neuspjeha u istraživanju kritičnih parametara kao što su ukupna upotreba iSEM-a, starost iSEM-a koja je započela, eskalacija na ekstremniji materijal i opseg seksualnih aktivnosti (Isenberg, 2015).

Drugi 2015 papir (u potpunosti se ovdje kritizirao) pogledali su učestalost upotrebe iSEM-a u prošloj godini u odnosu na stope ED kod muškaraca iz Norveške, Portugala i Hrvatske (Landripet & Štulhofer, 2015). Istraživači su isključili muškarce koji nisu imali seks u proteklih 12 mjeseci. (Zanimljivo je da a 1999 unakrsna studija otkrili su da su stope seksualne disfunkcije znatno veće kada su uključeni svi muškarci u starosnoj grupi, a ne samo oni koji su bili seksualno aktivni sa partnerima u protekloj godini (Laumann et al., 1999).

U ovom radu muškarci od 18 do 40 godina prijavljuju stopu ED-a čak 31%, a stopu „niske seksualne želje“ čak 37%. Za usporedbu, ranija istraživanja jednog od autora izvijestila su o stopi ED kod muškaraca od 35 do 39 godina od samo 5.8% u 2004. (Štulhofer i Bajić, 2006). Ipak, sažetak rada ne spominje alarmantne stope disfunkcije.

Umjesto toga, autori uvjeravaju čitatelje da, suprotno rastućim zabrinutostima javnosti, iSEM ne izgleda kao značajan faktor rizika za mladenačku seksualnu disfunkciju. To izgleda pretjerano definitivno, s obzirom na to da su ispitani portugalski muškarci, koji su prijavili da koriste mnogo manje iSEM od Norvežana, također prijavili mnogo niže stope ED. I ovaj papir je bio formalno kritiziran za propust da primeni sveobuhvatne modele koji mogu da obuhvate i direktne i indirektne odnose između varijabli koje su poznate ili pretpostavljene da budu na poslu (Hald, 2015).

Nepristrasno istraživanje od strane lekara i drugih stručnjaka sa stručnim znanjem u proučavanju neuronskih supstrata koji regulišu uzbuđenje i erekciju neophodno je za procenu mogućnosti seksualnih disfunkcija koje se odnose na pornografiju. U međuvremenu, istraživači i oni koji se oslanjaju na njih za informacije, upozoravaju se da izbjegavaju neadekvatno podržane zaključke, pogrešne analize i preuveličane naslove istraživanja, koji izgleda da odražavaju temeljnu agendu koja je sve samo ne znanstvena i može čak signalizirati slomljenu kolegijalnu analizu. proces pregleda u polju seksologije.

Pogledajte i: Istraživanja potvrđuju nagli porast mladalačkog ED

REFERENCE

  1. Brand, M., Laier, C., Pawlikowski, M., Schächtle, U., Schöler, T. i Altstötter-Gleich, C. (2011). Gledanje pornografskih slika na Internetu: uloga ocjena seksualnog uzbuđenja i psihološko-psihijatrijskih simptoma za pretjerano korištenje internetskih stranica za seks. Cyberpsychology, behavior and social networking, 14(6), 371–377. http://doi.org/10.1089/cyber.2010.0222
  2. Laier C, Pekal J, Brand M, (2015). Seksualna uzbuđenost i disfunkcionalno suočavanje Određivanje zavisnosti od cybersexa kod homoseksualnih muškaraca. Cyberpsychol Behav Soc Netw. 2015 Oct;18(10):575-80. doi: 10.1089/cyber.2015.0152.
  3. Kneer, J. i Rieger, D. (2015). Problematična igra: Dijagnostička vrijednost igranja motiva, strasti i vremena igranja kod muškaraca. Behavioral Sciences, 5(2), 203–213. http://doi.org/10.3390/bs5020203
  4. Prause, N. i Pfaus, J. (2015). Gledanje seksualnih podražaja povezanih sa većom seksualnom reakcijom, a ne erektilnom disfunkcijom. Sexual Medicine, 3(2), 90–98. http://doi.org/10.1002/sm2.58
  5. Voon, V., Mole, TB, Banca, P., Porter, L., Morris, L., Mitchell, S.,… Irvine, M. (2014). Neuralne korelacije reaktivnosti seksualnog čula kod pojedinaca sa i bez prinudnih seksualnih ponašanja. PLoS ONE, 9(7), e102419. http://doi.org/10.1371/journal.pone.0102419
  6. Univerzitet Concordia - Montreal, saopštenje za javnost. (2015, 16. marta). Može li vam gledanje pornografije biti bolje u krevetu? (http://www.concordia.ca/news/cunews/main/stories/2015/03/16/can-watching-porn-make-you-better-in-bed.html). Preuzeto 23. jula 2015. sa http://www.concordia.ca/news/cunews/main/stories/2015/03/16/can-watching-porn-make-you-better-in-bed.html
  7. Isenberg, RA (2015). Gledanje seksualnih stimulusa povezanih s većom seksualnom odgovornošću, a ne erektilnom disfunkcijom: komentar. Sexual Medicine, n / a – n / a. http://doi.org/10.1002/sm2.71
  8. Landripet, I. i Štulhofer, A. (2015). Da li je upotreba pornografije povezana sa seksualnim poteškoćama i disfunkcijama kod mlađih heteroseksualnih muškaraca? Časopis za seksualnu medicinu, 12(5), 1136–1139. http://doi.org/10.1111/jsm.12853
  9. Laumann, EO, Paik, A. i Rosen, RC (1999). Seksualna disfunkcija u Sjedinjenim Državama: prevalencija i prediktori. JAMA, 281(6), 537-544.
  10. Štulhofer, A., i Bajić, Ž. (2006). Rasprostranjenost poteškoća s erekcijom i ejakulacijom među muškarcima u Hrvatskoj. Croatian Medical Journal, 47(1), 114-124.
  11. Hald, GM (2015). Komentar: Da li je pornografija povezana sa seksualnim teškoćama i disfunkcijama među mlađim heteroseksualnim muškarcima? Časopis za seksualnu medicinu, 12(5), 1140–1141. http://doi.org/10.1111/jsm.12877