Da li korisnici pornografije mogu da iskuse romantični raskid? Dokazi iz longitudinalnih podataka (2017)

Veza do punog PDF-a.

sažetak

Prethodna istraživanja sugerišu da upotreba pornografije, pod određenim okolnostima, može negativno uticati na kvalitet romantičnih odnosa. Ipak, još uvijek relativno malo znamo da li je gledanje pornografije povezano sa stabilnošću romantičnih veza kasnije. Ova studija je ispitivala da li su Amerikanci koji koriste pornografiju, ili uopšte ili češće, skloniji prijavljivanju doživljavanja romantičnog raspada tokom vremena. Longitudinalni podaci preuzeti su iz 2006 i 2012 talasa nacionalno reprezentativnih Portreta američke studije života (N = 969). Analize binarne logističke regresije pokazale su da su Amerikanci koji su uopšte gledali pornografiju u 2006-u gotovo dvostruko vjerovatniji od onih koji nikada nisu pogledali pornografiju da su prijavili doživljaj romantičnog raspada od strane 2012-a, čak i nakon kontroliranja relevantnih faktora kao što su 2006 status odnosa i drugi sociodemografski korelati. Ovo udruženje je bilo znatno jače za muškarce nego za žene i za neoženjene Amerikance nego za oženjene Amerikance. Analize su takođe pokazale linearnu vezu između toga koliko često Amerikanci gledaju pornografiju u 2006-u i njihove šanse da dožive raspad od strane 2012-a. Nalazi potvrđuju da ranija upotreba pornografije predviđa manju stabilnost u američkim romantičnim vezama, posebno za muškarce i neoženjene. Diskutuju se ograničenja podataka i implikacije za buduća istraživanja.

Nekoliko zanimljivih izvoda:

Iako je vjerovatnoća da žene doživljavaju raspad samo porasla za oko 34 posto s ranijim gledanjem pornografije (od 15.4 posto na 23.5 posto), vjerovatnoća muških porno korisnika doživjela je prekid više od 3.5 puta od onih koji nisu korisnici pornografije (22.5 posto u odnosu na 6.3 posto).

Za svako povećanje učestalosti gledanja pornografije u 2006-u, vjerovatnoća doživljavanja raskida od strane 2012-a povećana je za 14 posto.

Ranije gledanje pornografije, ili uopšte ili na većim frekvencijama, nije značajan prediktor raspada za Amerikance koji su se vjenčali u 2006-u. Nasuprot tome, obe mere korišćenja pornografije su značajni prediktori raspada za sve one koji nisu bili u braku.

Procjenjuje se da je 44 posto neoženjenih korisnika pornografije [doživjelo] raspad u odnosu na samo 24.5 posto neoženjenih ne-korisnika, neto kontrola.

Među onima koji "nikada" nisu gledali pornografiju u 2006. godini, oko 13 posto je doživjelo prekid do 2012. godine, ali ovaj broj se povećao na oko 23 posto za one koji su u nekom trenutku 2006. gledali pornografiju.

Ispitanici su mogli da prekinu brojne odnose tokom ovog vremenskog okvira, svaki iz različitih razloga. Ipak, nijedno od ovih ograničenja ne menja činjenicu da gledaoci pornografije, a posebno muškarci, znatno češće prijavljuju doživljavanje prekida ili da se vjerovatnoća raspadanja povećala sa gotovo svakim povećanjem učestalosti gledanja pornografije ranije. Štaviše, ova udruženja su bila robusna čak i kada su kontrolisala različite potencijalne konfuzije.

Budući da muškarci imaju tendenciju da pornografiju gledaju češće od žena, a češće sami za potrebe samozadovoljavanja (Bridges & Morokoff, 2011; Maddox i sur., 2011; Poulsen i sur., 2013), teorija skriptiranja predviđala bi da bi muškarci biti više pogođene porukama prenijetim putem tog medija.

Alternativni put kojim pornografija može uticati na stabilnost odnosa je njena povezanost s odnosom izravnije, kroz odnos partnera [osjećaj nesigurnosti ili izdaje, posebno ako je povezan s nepoštenjem ili skrivanjem].

Ovo sugerira da ranije i češće korištenje pornografije može oblikovati vjerovatnoću Amerikanaca da se raspadaju u budućim odnosima, a ne samo onima u kojima se trenutno nalaze. Ovo bi takođe pružilo podršku perspektivi skriptiranja.


SEKCIJA DISKUSIJE

Ova studija je nastojala da ispita da li ranija upotreba pornografije predviđa veću verovatnoću da će kasnije doći do raskida. Koristeći longitudinalne podatke iz nacionalno reprezentativnog uzorka Amerikanaca, rezultati su potvrdili da ranija upotreba pornografije, i generalno, i koja odgovara većoj učestalosti upotrebe, predviđa veću vjerovatnoću doživljavanja romantičnog raspada u narednih šest godina. Štaviše, pokazalo se i da rod umjeruje povezanost između ranije upotrebe pornografije i vjerovatnoće raspada, tako da se odnosi muškaraca više povezuju s izloženošću pornografiji nego kod žena. Na kraju, analize su pokazale da se povezanost između ranije upotrebe porno i vjerovatnoće raspada tokom vremena proširila prije svega na osobe koje su bile neudate u 2006-u. Dok su se oni koji su se vjenčali u 2006-u takođe činili nešto vjerovatnijim da će doživjeti raskid ako su bili porno korisnici (vidi sliku 3), ovo udruženje nije dostiglo statističku značajnost.

Prije rasprave o implikacijama ove studije treba priznati nekoliko ograničenja podataka kako bi se zacrtao put za buduća istraživanja. Prvo i najočiglednije, podaci ne mogu precizno razaznati zašto je ispitanik doživio prekid između 2006. i 2012. Ispitanike su pitali samo da li su prekinuli stalnu vezu, pa stoga za mnoge to možda nije imalo nikakve veze s pornografijom. S tim u vezi ograničenje je da su ispitanici mogli prekinuti brojne veze u ovom vremenskom okviru, svaki iz različitih razloga. Ipak, ni jedno od ovih ograničenja ne mijenja činjenicu da će gledatelji pornografije, a posebno muškarci, znatno vjerovatnije prijaviti da su doživjeli prekid ili da se vjerovatnoća prekida povećala gotovo svakim povećanjem učestalosti gledanja pornografije ranije. Štaviše, ove asocijacije bile su robusne čak i kada su kontrolirale niz potencijalnih zbunjivača. Ipak, buduće studije na ovu temu idealno bi omogućile ispitanicima da razrade istoriju svojih odnosa i faktore koji doprinose prekidu njihovih odnosa. Treće ograničenje je da se upotreba pornografije mjeri tek 2006. godine, tako da studija ne može utvrditi da li su ispitanici održavali određenu učestalost upotrebe pornografije kroz sljedeći talas. Svakako, pornografija često koristi oseke i tokove koji odgovaraju različitim životnim dobima i događajima (Paul, 2005). S tim u vezi ograničenje je da podaci ne ukazuju na to koju vrstu pornografije ispitanik gleda ili da li je zapravo gledaju sa svojim partnerom u 2006. godini. Prethodne studije su utvrdile da ovi faktori, a posebno da li se pornografija gleda s partnerom, mogu umjerena povezanost između upotrebe pornografije i romantičnih odnosa (Bridges & Morokoff, 2011; Maddox i sur., 2011; Poulsen i sur., 2013; Willoughby i sur., 2016). Buduće studije bi, u idealnom slučaju koristeći dijadične podatke, trebale uzeti u obzir i ove faktore. Kvalitativni intervjui takođe bi bili korisni za utvrđivanje specifičnih mehanizama koji rade na ovim vezama.

Bez obzira na ova ograničenja, trenutna studija je doprinijela literaturi o upotrebi pornografije i počinila romantične odnose na nekoliko važnih načina. Prvo, rezultati potvrđuju da ranije korištenje pornografije značajno predviđa relativnu nestabilnost, posebno za muškarce. Držeći konstantu statusa odnosa, zajedno sa drugim relevantnim korelatima, gledaoci pornografije imali su skoro dvostruko veću verovatnoću da će doživjeti romantični raspad u šest godina nakon početnog istraživanja, a preko 3.5 puta vjerovatnije da su muškarci. Štaviše, ovaj odnos se proteže ne samo na prisustvo pornografije u životu neke osobe, već i na to koliko često oni gledaju na pornografiju. Jednostavno rečeno, što je češće neko gledao pornografiju u 2006-u, vjerovatnije je da će doživjeti romantični raskid 2012-a.

Promatrana povezanost pornografije sa stabilnošću odnosa može teći različitim putevima. Slijedom teorija socijalnog učenja i skriptiranja, moglo bi se dogoditi da uobičajena pornografija sama oblikuje korisnike pornografije, zbog čega obezvrijeđuju monogamiju i vjernost ili imaju nerealna očekivanja u vezi sa slikom tijela ili seksualnim interakcijama koje mogu negativno utjecati na njihovu predanost vezama (Gagnon i Simon, 1973. ; Sun i sur., 2016; Weinberg i sur., 2010; Wright, 2013; Wright i sur. 2013; Wright i sur., 2014; Zillmann & Bryant, 1988). Ovo bi moglo objasniti zašto je veza između upotrebe pornografije i prekida bila jača kod muškaraca. Budući da muškarci imaju tendenciju da pornografiju gledaju češće od žena, a češće sami za potrebe samozadovoljavanja (Bridges & Morokoff, 2011; Maddox i sur., 2011; Poulsen i sur., 2013), teorija skriptiranja predviđala bi da bi muškarci biti više pogođene porukama prenijetim putem tog medija.

Alternativni put kojim pornografija može utjecati na stabilnost odnosa je njenom direktnijom povezanošću, putem partnera u vezi. Studije su često otkrile da supružnici ili partneri koji se zabavljaju mogu negativno reagirati na svog pratioca koristeći pornografiju, pogotovo ako je ona bez njih (Bergner i Bridges, 2002; Bridges, Bergner i Hesson-McInnis, 2003; Daneback i dr., 2009. ; Grov, et al., 2011; Schneider, 2000; Stewart & Szymanksi, 2012; Zitzman & Butler, 2009). Korištenje partnerove pornografije može doprinijeti osjećaju nesigurnosti ili izdaje, posebno ako je povezano s nepoštenjem ili skrivanjem. Iako mnogi heteroseksualni parovi zajedno gledaju pornografiju i otkrivaju da ona poboljšava vezu (Maddox i sur., 2011 .; Willoughby i sur., 2016.), muškarci i dalje koriste pornografiju u takvim vezama daleko češće od žena i to potencijalno uspostavlja dinamiku gdje se ženske partnerice osjećaju neadekvatno i nesigurno, a samim tim i manje posvećene vezi ili ogorčene, pri čemu bilo koji od osjećaja doprinosi većoj vjerovatnoći prekida. U stvarnosti, upotreba pornografije vjerovatno je povezana s relacijskom nestabilnošću kroz oba ova puta, na različitim nivoima i za različite osobe, ovisno o okolnostima. Buduća istraživanja mogla bi dalje istražiti ovu dinamiku kroz kvalitativne intervjue s oba romantična partnera.

Druga implikacija je da, zbog porasta u pornografiji u Sjedinjenim Državama, i prvenstveno kod mlađih Amerikanaca (Price et al., 2016), relativna nestabilnost se može povećati, bilo zato što sama upotreba pornografije doprinosi ometanju odnosa ili zato što Amerikanci koji koriste pornografija je možda već sklonija relacijskom raspadu. Možda čak i ako upotreba pornografije na neki način negativno utiče na stabilnost odnosa, važno je istaći da ranija upotreba pornografije predviđa kasniji relacioni raspad za one koji su bili jedan (nikada nije oženjen) u 2006-u. Dok su neki od ovih Amerikanaca možda bili u odnosima vezanim za datiranje, mnogi su u to vreme verovatno bili nevezani. Ovo sugerira da ranije i češće korištenje pornografije može oblikovati vjerovatnoću Amerikanaca da se raspada budućnost odnose, a ne samo one u kojima se trenutno nalaze. Ovo bi takođe pružilo podršku perspektivi skriptiranja. Buduće studije bi trebale istražiti kako se povećanje pornografije tokom vremena može odnositi ili na veće slučajeve raskida ili razvoda, ili, s druge strane, niže stope braka jer upotreba pornografije može umanjiti poštovanje tradicionalnih oblika odnosa i / ili destimulisati vjenčanje.